Trenutno se nalazite na strani: Slobodno vreme Kolumna Žena iza ogledala Moćne žene istorije - Katarina Velika
 
 

Moćne žene istorije - Katarina Velika

katarina_VELIKAKatarina II je rođena 1729. godine u baltičkoj luci Šćećin koja sada pripada Poljskoj. Njeno ime je bilo Sofija Avgusta Frederika od Anhalt-Zerbsta. Njeni roditelji su bili plemići. Otac je bio komandant Šćećina, a majka je pripadala grofovskoj lozi Holštajna. Kada je napunila petnaest godina postala je kandidatkinja za suprugu Velikog vojvode Petra Ruskog, unuka Petra Velikog. I izbor je pao na nju...

9. februara 1744. godine carica Elizabeta, tetka Velikog vojvode Petra, primila je mladu Sofiju i njenu majku na dvor. Carica Elizabeta je bila impozantna ličnost i nije ni čudo što se Sofija skoro onesvestila od straha kada ju je ugledala. Sofija je imala dugu crnu kosu, svetao ten i veoma plave oči. Bila je jako privlačna mlada žena. Za razliku od nje, njen budući suprug je još kao mladić preležao težak oblik velikih boginja zbog čega je bio sav u ožiljcima i skoro bez kose. Bio je jako nezreo i često je provodio vreme igrajući se olovnim vojnicima.

Sofija je iste godine prihvatila pravoslavnu veru odrekavši se luteranstva i uzela ime Katarina Aleksejevna. U svojoj šesnaestoj godini udala se za Velikog vojvodu, međutim sa suprugom nije imala odnose. Petar je nakon venčanja postao sve neuravnoteženiji. Jednom prilikom kada je Katarina ušla u spavaću sobu videla je kako visi obešen pacov. Petar ga je obesio jer je počinio izdaju. Tokom godina koje je provela u braku Katarina je učila ruski jezik i pravoslavne verske rituale.

Iako nije imala odnose sa mužem od nje se očekivalo da rodi sina. Njen prvi ljubavnik bio je Sergej Salitkov viši dvorski službenik, oženjen čovek i izuzetno lep muškarac. 1745. godine Katarina je zatrudnela sa Salitkovim. Iako se znalo da dete nije Petrovo data mu je titula Velikog vojvode Pavla. Salitkov je otišao iz Rusije, a beba je predata carici Elizabeti.

Nakon veze sa Salitkovim Katarina je našla sebi novog ljubavnika. Bio je to Poljak, grof Stanislav Ponjatovski. Ponjatovski nije bio lep kao Salitkov, ali je bio obrazovan i nežan muškarac. Čovek koji je zamenio njegovo mesto u Katarininom krevetu bio je jedan od njenih najznačajnijih ljubavnika – Gregorije Orlov, oficir u carskoj gardi poznat po svojoj lepoti i fizičkim sposobnostima. Za Katarinu veza sa Orlovim je bila dobar potez. Svi članovi njegove porodice, prijatelji i poznanici bili su ponosni što je ona izabrala jednog od njih za svog bliskog saradnika i ta veza joj je garantovala podršku Ruske carske vojske. Kada je carica Elizabeta umrla 1761. godine Katarina je u to vreme nosila njegovo dete. Nakon porođaja dala ga je drugoj porodici da ga podiže. Petar III je postao car. Međutim 1762. godine dogodio se državni udar i on je svrgnut sa prestola. Glavni akteri su bili braća Orlov, ali je Katarina sigurno imala udela u toj operaciji. Iste godine je uz velike počasti ušla u Sankt Petersburg. Petar je zatvoren u dvorac Rofša ali je ubrzo zatim ubijen. Katarina je tvrdila da je Petar umro od izliva krvi u mozak, ali neki podaci ukazuju da su braća Orlov uz njen blagoslov ubili cara. Za Katarinu je još uvek postojala pretnja po presto - car Ivan VI. Pošto njegova životna priča nije tema ovog članka rećićemo samo da su ga ubili stražari jedne večeri kada je poručnik ruske vojske pokušao da ga oslobodi.

Niko nije verovao da će se Katarina dugo zadržati na prestolu jer je po poreklu bila Nemica a ne Ruskinja. 1764. godine Katarina je krunisana. Njen glavni cilj je bio da popravi sliku koju je Evropa imala o Rusiji i da uveća Ruske teritorije. Izvršila je radikalne promene u vladi. Čitala je Didroa, Voltera i Loka pokušavajući da ruskom narodu približi njihove ideje. Za vreme njene vladavine u Rusiji su unete veoma pozitivne promene na polju obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede i industrije. Kako piše jedan hrvatski sajt «poslije poljoprivrede okrenula se rudarstvu i poslala geologe da obave geološka isptivanja. U tu svrhu utemeljila je i prvu rudarsku školu u Rusiji. Početkom 1762. donijela je odluku prema kojoj je svatko mogao osnovati tvornicu bilo gdje u Rusiji. Nije prošlo dugo i Rusija je razvila široku paletu industrije. Vodila je računa o policentričnom razvoju zemlje pa je tako utemeljila tvornice tekstila u okolici Moskve, tvornice lana smjestila je u području Jaroslova, a tvornice kože i svijeća u predjelu središnje Volge. Ukupan broj tvornica za njezine vladavine povećao se sa 984 na 3161. Nije se zaustavila na tome, ponovno je pozvala strane stručnjake, uglavnom iz Engleske. Dovela je admirala Knowlesa da gradi brodogradiliša i ratne brodove. Radnike iz čeličane u Tuli poslala je u Englesku da proučavaju izradu barometara, termometara i matematičkih instrumenata kako bi stečeno znanje kasnije primijenili u Rusiji. Dovela je obrtnike iz Njemačke, Austrije i Francuske da unaprijede carsku proizvodnju porculana. Ukinula je izvozne carine te povećala izvoz drveta, konoplje, lana, sirove kože, krzna i željeza. Nakon potpisivanja sporazuma iz Kyakhte 1768. trgovački karavani putovali su kroz Rusiju u pravcu i iz pravca Mandžurije. Rusija je izvozila krzno, kožu i lan u Kinu, a uvozila vunu, svilu, srebro i čaj. Početkom 1765. tri četvrtine državnog duga je podmireno, a deficit državnog proračuna prešao je u suficit. Prema dekretu iz 1764. zapovijedila je svim guvernerima da odrede točan cenzus, svoje provincije ucrtaju u mape i izvijeste o razvoju poljoprivrede i trgovine. Naređeno im je da grade i popravljaju ceste i mostove, nadziru požare i osiguraju da sirotišta i zatvori budu odgovarajuće upravljani.” Ali za nju kmetovi nisu imali nikakvu vrednost. Ona je čak kmetstvo nametnula i Ukrajincima koji su do tada bili slobodni ljudi. Novac koji je uzimala od Ruske pravoslavne crkve davala je u formi poklona braći Orlov. Oni su za deset godina dobili od nje nešto više od 7 miliona rubalja i nekoliko palata. Svog ljubavnika Gregorija Orlova poslala je u Evropu prethodno dodelivši mu titulu princa. Orlov je postao dobar ambasador Rusije i zbog toga mu je Katarina poklonila mermernu palatu na reci Nevi, a on njoj jedan ogroman plavi persijski dijamant koji se i dan danas nalazi ugrađen na vrhu carskog skiptra i zove se « dijamant Orlov ».

Katarina je planirala da nastavi da širi ruske granice u svim pravcima i da osigura izlaz na Crno more. 1792. godine Turska je potpisala sporazum i Rusija je dobila snažno uporište na severnoj obali Crnog mora. Katarina je tada započela vezu sa najvažnijim muškarcem u njenom životu – princem Gregorijem Potemkinom. Tokom prvog rata između Rusije i Turske Potemkin je služio u konjici i toliko se istakao da je stekao čin general-majora. Njih dvoje su bili opčinjeni jedno drugim. I sama sam bila zainteresovana da pročitam pisma koja su pisali. Za sve koji su zainteresovani knjige mogu naručiti preko Interneta. Jedna od knjiga nosi naslov « Love and Conquest – Personal Correspondence of Catherine the Great and Prince Grigory Potemkin » i košta između 40 i 60 dolara. Druga knjiga koja je dostupna što se tiče kupovine putem Interneta i koja je trenutno na sniženju ( košta oko 10 dolara ) je « Catherine the Great and Potemkin: The Imperial Love Affair. » Koliko sam upućena nisu prevedene na srpski jezik i ne mogu se naći kod nas u prodaji. Potemkin nije bio samo lep muškarac već je bio i jako inteligentan i savetovao ju je oko političkih pitanja vezanih za državu. Kada je uspela da proširi granice Rusije na Crno more pripojivši i Krim, on je kao guverner provincije organizovao veliki obilazak te teritorije. Pričalo se da je Potemkin za tu priliku kultivisao ogromne komade zemlje i posekao na hiljade stabala stvarajući lažna sela. Odatle potiče termin « Potemkinovo selo ».

Katarina je 1794. godine zbrisala Poljsku sa mape Evrope podelivši njenu teritoriju sa Pruskom i Austrijom. Potemkin je umro 1791. godine. Ubrzo nakon njegove smrti ona je započela novu vezu sa Zubovim koji je bio četrdeset godina mlađi od nje.

Katarina Velika je umrla u 67.oj godini života. Za vreme njene vladavine Rusija je uvećala svoju teritoriju za 200 000 kvadratnih milja i dobila izlaz na Bosfor preko Crnog mora. Zaista bila je Velika....

Pripremila:
Mirjana Vujević
Izvor: Klajn, Š. ( 2004 ), Najveći zlotvori u istoriji: žene . Beograd: Politika

Dodaj komentar

Svi komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Na ovom portalu govor mržnje je strogo zabranjen. Ime i e-mail adresa su obavezni za sve neregistrovane korisnike sajta.
Zadržavamo pravo izbora komentara koji će biti objavljeni.


Sigurnosni kod
Osveži