Zbog ekonomske krize, sve više osuđenih vozača traži da im se novčana kazna zameni zatvorskom. Dan u zatvoru vredi hiljadu dinara, na izvršenje se čeka od nekoliko meseci do godinu dana, pa se, u međuvremenu, može prikupiti i novac za kaznu. Kazne za saobraćajne prekršaje se kreću od 5.000 do 150.000 dinara.
Prosek izrečenih kazni je oko 10.000 dinara, plus zaštitna mera, a njihova realizacija nije efikasna. U komitetu za saobraćaj tvrde da, iako nema zvaničnih podataka, nekoliko stotina građana traži da umesto da plati, ode u zatvor. "U praksi se dešava da se traži da se zbog loše materijalne situacije novčana kazna zameni zatvorom gde je obračun jako jasan. Jedan dan zatvora obračunava se sa 1.000 dinara, tako da ako je kazna 15.000 u zatvor se ide 15 dana", rekao je Damir Okanović iz Komiteta za bezbednost saobraćaja.
U zavodu za izvršenje sankcija nemaju evidenciju o broju građana koji treba da služe zatvorske kazne zbog saobraćajnih prekršaja.
I sudije za prekršaje nemaju precizne podatke o tome koliko građana traži zatvor umesto novčanih kazni. Kako kažu, znaju za svega šest slučajeva. Praksa pokazuje da ponekad i nedostatak para za odbranu, može da vodi u zatvor.
"Svako ko nema sredstva bira da ide u zatvor. Svedoci smo da oni koji nemaju para za veštake, a nisu krivi pre izaberu zatvor nego da na sudu dokazuju svoju krivicu", rekao je Milan Božović sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu.
Međutim, ima mogućnosti da se na drugi način odsluži kazna, a to je kroz društveno koristan rad, što je sve učestalija praksa.
"Jedan dan zatvora se zamenjuje sa dva dana društveno korisnog rada. Međutim, to nije volja okrivljenog već procena sudije da li će zameniti zatvor društveno korisnim radom i on to procenjuje od zavisnosti od okolnosti", rekao je Zoran Pašalić, starešina sudije za prekršaje
Primer Poljske govori da je društveno koristan rad mnogo prihvatljiviji nego zatvor. Tamo se najveći broj saobraćajnih prekršaja odrađuje čišćenjem snega, raščišćaavanjem terena posle poplava ili drugim fizičkim radom, dežurstvima u štabovima civivlne odbrane.
U tom slučaju, osuđenik sam plaća hranu, nije mu potreban smeštaj, a i zaradi umesto da troši novac, kažu stručnjaci.
Izvor: RTS