Zavod za zbrinjavanje odraslih "Male Pčelice" u Kragujevcu punih 40 godina brine o duševno obolelim osobama i osobama sa smetnjama u razvoju. Zaposleni ističu da je za njihov oporavak najbitnije uključivanje u društvo i dodaju da je za razliku od prethodnih godina kada su izlasci bili retkost, danas je svega 30 korisnika čije stanje ne dozvoljava da izađu van kapija ove institucije.
"Kroz sećanje i uspomene ovde u Domu Male Pčelice svako od nas korisnika prošao je kroz lavirint muke i bede i svi smo skoro slične sudbine", kaže Goran Veljković Brežicki, korisnik.
On je samo jedan od 880 korisnika koji ovde žive. Neki od njih su tu pune četiri decenije, iz čitave Srbije, ali i Crne Gore.
"Koristim Fejsbuk najviše zbog porodice, sa njima sam u kontaktu i sa prijateljima iz Inđije. Trinaest godina sam ovde", ističe Siniša Mrđić, korisnik.
U sklopu zavoda, radno sposobni korisnici mogu da zarade i džeparac. Tu su stolarska, tapetarska, grnčarska, radionica kartonaže. Branka Ćurčić iz Dragačeva, kako kaže, u krojačkoj radionici šije majice za svoje drugove.
"Šijemo i pidžame, uniforme za osoblje, sve znam da šijem, samo ne znam da krojim. Sve što iskroje naši instruktori, ja sve znam da sašijem", objašnjava ona.
U ovoj velikoj porodici podstiče se i kreativnost. Korisnici izrađuju ukrasne predmete, čestitke, vezu na odeći, a od pre tri godine imaju mogućnost da pevaju i u horu.
Hor "Raspevane pčelice" za ove tri godine imao je više od pedeset nastupa širom Srbije.
"Obično su to starogradske pesme, narodne izvorne pesme i pesme zabavne i pop muzike iz osamdesetih i devedesetih. To je ona muzika koju oni vole da slušaju u slobodno vreme i naravno vole da pevaju", kaže Maja Stojimirović, radni terapeut.
U Zavodu "Male Pčelice", ipak, ističu da je za rehabilitaciju korisnika najbitnija veza sa spoljašnjim svetom. Njihovo prisustvo na raznim mestima u gradu, ali i odlazak na more, planinu ili banju zanačajno su uticali na samopouzdanje korisnika.
"Tim njihovim prisustvom praktično razbijamo predrasude da pokažemo da ti ljudi su ljudi koji su u jednom trenutku svog života morali da dođu ovde, ali da svi oni imaju svoje živote, svoje emocije, svoje želje, svoja stremljenja i sve ono što imamo i mi", kaže Suzana Perović, direktorka Zavoda za smeštaj odraslih.
Ova ustanova osnovana je 1972. godine i najveća je ovog tipa na Balkanu. Poražavajuća je činjenica je da više od trećine korisnika nema kontakt sa najbližima ili se oni samo telefonom interesuju za njih.
Izvor: B92