Globalizacija i moderna sredstva komunikacije, mobilni telefoni i internet, gotovo da su potpuno potisnuli obicaj slanja novogodišnjih cestitki. Iako na ulicnim tezgama svake godine, pred Novu godinu, možemo da pronademo razlicite cestitke, sve manje svojim prijateljima, paznike cestitamo ovim putem.
Pre samo dve ili tri decenije, poštari su pred Novu godinu imali pune ruke posla. Torbe su im bile krcate cestitkama, koje smo slali, ali i dobijali, od rodaka i prijatelja iz bivše Jugoslavije, a cesto se dešavalo i da nam na taj nacin praznike cestitaju i komšije iz iste ulice.
Jedan od naših slugradana u prolazu nam rece, da je slao i po dvadeset cestitki, a da je bilo i situacija da mu se prijatelji naljute, ukoliko ne dobiju cestitku.
Danas toga gotovo i da nema. Na jednoj tezgi, pradavac nam je rekao, da je pre dvadeset godina prodavao i po 10.000 komada, a sada je taj broj gotovo zanemarljiv. Ipak, na tezgi pored, kažu da se cestitke, koliko god to zvucalo neverovatno, vracaju u modu.
Iako prodavci kažu da se cestitke vracaju u modu, gradani koji su hteli da razgovaraju sa nama isticu da vrlo retko, ili da gotovo uopšte ne pišu cestitke. Sa setom se secaju vremena, kada su dobijali cestitke iz svih krajeva Jugoslavije i inostranstva, ali da je danas jednostavno lakše i brže nekome poželeti srecne praznike, porukom preko mobilnog ili internetom.
Cestitke su danas lepše, kvalitetnije, luksuznije i sjajnije nego što su bile nekad, ali nema ko da ih šalje. I cena im je pristupacna, od obicnih koje koštaju samo 20 dinara, do onih bogatijih u kovertama koje su od 50 do 70 dinara. Nije veliki izdatak. Samo treba da izaberete i pošaljete nekoj dragoj osobi. Ipak, cestitka je opipljiva i uz želje koje dobijete, na njoj cete osetiti i miris nostalgije.
Izvor: RTK