Trenutno se nalazite na strani: Slobodno vreme Kolumna Kolumne s preponama Ajjovonanovac - povratak u mladost
 
 

Ajjovonanovac - povratak u mladost

Pored mnogih instrumenata kojima se vrše raznorazna ispitivanja čoveka i drage mu životne sredine, npr. nivo krvi u alkoholu, nivo vazduha u smogu, reke u otpadnim vodama, od velike koristi bilo bi postojanje jednog instrumenta koji bi snimao šta ljudi govore jedni drugima (na ulici, u kafiću, kafani i sl.), i koji bi, zatim, mogao da izdvoji rečenice koje se najčešće javljaju, pa da ih sortira po broju pojavljivanja: od najčešćih do onih najređih. Uz pomoć njega bi Oni čija je Sveta dužnost da rade za dobrobit svih - tačno znali šta ljude tišti, šta bi promenili, kakva su im interesovanja i potrebe, i u skladu sa tim bi nepogrešivo sprovodili konkretne poteze. Tako bi, recimo, rezultat: Vidi ga ovaj (komada 1000), Snimi ovu (komada 500) nedvosmisleno ukazao da treba pokrenuti kurs režije ili neko izviđačko društvo.

E, da ovakav jedan instrument postoji u Ajjovonanovcu, pokazalo bi se da se po potrebama, problemima, ambicijama i stavovima Ajjovonanovčani ne razlikuju puno od državljana najrazvijenih svetskih zemalja. Međutim, ono što bi Ajjovonanovac izdvojilo od većine svetskih metropola jeste rečenica koju zasigurno ne bi zabeležio niti jedan ovakav instrument, pa ma u kom delu grada da je postavljen, a koja bi inače, sa velikom sigurnošću se može reći, zauzimala visoko mesto u beleškama istih instrumenata na Zapadu. Ta rečenica je:

Čoveče, ovde se sve promenilo!

Ajjovonanovac spada u one gradove u kojima niko nikada nije rekao: Čoveče, ovde se sve promenilo! E sad, onaj ko ne zna o čemu se tačno radi, mogao bi pomisliti da je Ajjovonanovac grad koji se ne razvija u meri koju diktira savremeno doba ili da je, ne daj Bože, Ajjovonanovac konzervativan grad kojim rukovode ljudi isto tako konzervativni, bez osećaja za inovaciju, estetiku i modernitet. Međutim, nije tako. To što je Ajjovonanovac već decenijama isti - posledica je projekta koji se zove ,,Povratak u mladost″, posledica koja pokazuje da se projekat sprovodi izvanredno! O čemu se tu radi i kakav je to projekat?

Višedecenijska ispitivanja naučnika iz različitih oblasti pokazala su da česte asocijacije na mladost kod čoveka izazivaju lučenje endorfina u većoj meri nego što to čine medikamenti, šoping, kosmodisk, reklame za prašak za veš. A čovek čija krv vrvi od ovog hormona energičniji je i veseliji, daleko druželjubiviji i plodotvorniji. U retko kom gradu u razvijenim zemljama Zapada može da se dogodi da sredovečni čovek ili žena, šetajući gradom, naiđu na klupu na kojoj su prvi put osetili čari prvog poljupca. U Ajjjovonanovcu to je veoma česta pojava. Kada biste ranim jutrom prošetali parkom ili nekim šetalištem, videli biste dosta nostalgičara kako grle klupe još od prethodne večeri kada su na njih nabasali. I da se zna (!): reklo bi se da oni grle klupu, a oni ustvari grle mladost, minulo vreme, svoju davnašnju ljubav i davnašnjeg sebe. Klupa je u ovom slučaju samo okidač uspomena na mladost. Zato u Ajjovonanovcu kada se jednom postavi klupa i na njen naslon padne prvi potpis, ona tu ostaje zauvek.
Pomenuta istraživanja ustanovila su, dakle, da neka potpuno obična stvar ili detalj može aktivirati čitav splet uspomena. Utanovljeno je još i da vrednosno negativna stvar može da poprimi pozitivno značenje, ako je u kolažu lepih uspomene. Da bismo Vam ovo približili, prenosimo Vam iskustvo jednog naučnika koji je za vreme jedne svoje redovne večernje šetnje potpuno neočekivano došao do nekih zaključaka iz kojih se kasnije i rodila ideja o projektu ,,Povratak u mladost″. Priču smo nazvali Preko rupe do rupe, ustvari - do snova.

- PREKO RUPE DO SNOVA -

Naime, šetajući jedne večeri ulicama Ajjovonanovca pomenuti naučnik primetio je da neki čovek leži na putu i da bezuspešno pokušava da mobilni prinese svome uhu. Kao i većina ljudi, naučnik je pomislio da je čovek popio malo više. Prišao je i pitao ga da li mu je potrebna pomoć. Ovaj mu odgovori da je naišao kao poručen i pruži mu mobilni. Kada mu je naučnik umirujućim glasom rekao da ne brine, da će pozvati Hitnu, opruženi mu reče:

Stani, druže, kakva pomoć, ništa meni ne fali! Vidiš ovu rupu ovde. E, da nije bilo ove rupe, ja danas ne bih poznavao svoju suprugu. Baš zbog ove rupe pre petnaestak godina otpao mi je točak u punoj brzini! Jedva sam održao kontrolu nad autom. Danica je vozila iza mene i stala je da vidi da li mi je potrebna pomoć! Deder, uslikaj ti mene tim telefonom sa ovom rupom, ja nikako da potrefim dobar kadar. Hoću da pošaljem Danici MMS, oduševiće se sigurno!

Upravo zbog ovakvih slučajeva, kojih je na hiljade, sva rukovodstva grada Ajjovonanovca, i davnašnja i sadašnja, iz petnih žila se trude da u gradu ne promene ništa, da stanje sačuvaju onakvim kakvo je zatečeno. Jer svaka klupa, pukotina i kutak, deo je nečije mladosti i uspomene. Čak se i intervencije koje su nužne i neophodne u životu jednog grada vrše tako da što kraće traju. Tako, npr. nezadovoljstvo ljudi zbog novoasfaltiranog puta traje do prve provale oblaka, kada ga bujice iz bočnih ulica podriju i odnesu, ili dok ne pukne neka od dotrajalih cevi pod njim. Novoposađeni drvoredi traju do prvog mraka, kada ih spesijalne službe (podvlačimo ovo specijalne) odnesu ili polome. Ujutru su ulice ponovo gole, a svi uslovi za taman ten ispunjeni.
Za kraj još treba reći da je Ajjovonanovac univerzitetski grad i da je tim pre ovaj projekat predmetniji i važniji. Svi oni koji su nakon studija napustili Ajjovonanovac i oni Ajjovonanovčani koji su pobegli - ups, pardon - otišli u neki drugi grad ili inostranstvo, po povratku konstatuju da se ništa nije izmenilo. Efekat koji ovaj momenat ima na ljude toliko je jak da je postao neka vrsta mentalne terapije. Šetnja kroz grad zapravo predstavlja svojevrsnu šetnju kroz sopstvenu prošlost – jer sve je onako kako je oduvek bilo. A količina ushićenja usled navale lavine uspomena toliko je jaka da se povratnici zadržavaju što kraće. Preteško je izdražati tu količinu sreće. A vraćaju se samo kad moraju, tj. kada toliko klonu da im može pomoći samo put u sopstvenu mladost, koji im, opet, može ponuditi samo Ajjovonanovac. Zato je izuzetna privilegija i sreća, ako već niste rođeni Ajjovonanovčanin, bar da jedan deo života da proživite u njemu.

Komentari  

 
-1 #2 Brka 04-07-2011 16:54
Hvala, Rade, na citanju i komentaru! Popravio si rukopis, prvi put da te citam iz prvog! :lol:
P.S. Ako Maja vidi komentar, obrao si zelen bostan! :lol:
Ziv bio!
Citiraj | Prijavi administratoru
 
 
+2 #1 Rade 01-07-2011 23:11
Pozdrav za najboljeg profesora u Kraguejcu a i sire, neprevazidjenu legendu, Marka Glisica! Super ste opisali samog sebe a i tekstovi su odlicni bez obzira sto ste prilicno ,,svez" na polju kolumni, za sada ste super...i kad budete navracali do skole javite se, da donesemo poklon....jos jednom srdacan pozdrav( u prevodu- vratite se, Marija nas ubi sa svojim casovima i disciplinom a la nemacka! :sad: :lol:
Citiraj | Prijavi administratoru
 

Dodaj komentar

Svi komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Na ovom portalu govor mržnje je strogo zabranjen. Ime i e-mail adresa su obavezni za sve neregistrovane korisnike sajta.
Zadržavamo pravo izbora komentara koji će biti objavljeni.


Sigurnosni kod
Osveži